Zadaća mišljenja

Kvantni Jung

Generalna — Autor nietzsche @ 13:13
Anno Domini 1996. započeh studirati materiju C. G. Junga, a to napuštajući, iako zanimljivog, eminentnog znanstvenika S. Freuda, koji je za mene bio isuviše katedarski i klinički tip. Svaka čast, ocu psihoanalize koja se, uzgred budi rečeno, i danas koristi u psihoterapiji. Međutim, Jung je uz to što je "pokupio" sve relevantno od svog učitelja Freuda, uz svoju struku bio i nemiran istraživački duh, eksperimentator i avanturist, dakle, njegova su putešestvija ljudskom psihom bila stvarna potraga za izvorom problema mišljenja, a to je nerjetko iziskivalo uputiti se među primitivna plemena i u još neistražene divljine cijeloga svijeta.

Kako god, dvije decenije kasnije, vratih mu se zbog onog što me sve češće snalazi u ličnom duševnom životu, sukladno evidentnim vibracijskim promjenama naše majke Zemlje, a što je on svojevremeno nazvao sinhronicitetom. Neću se ovdje osvrtati na, pretpostavljam, notornu činjenicu, a to je da Zemlja više ne vibrira na 7,8 Hz kao proteklih stoljeća, već da je tokom zadnjih decenija promijenila vibraciju na 12,9 Hz, i da su njeni magnetni polovi znatno promijenili svoj položaj, te da više nisu u liniji Antarktik - Arktik, i tako dalje - to ovdje nije tema.

Jung je definirao sinhronicitet kao "indikativnu podudarnost" – misteriozno sinhroniziranje uzročno nepovezanih događaja. Ta iskustva blago potresaju naše najdublje gajene i čvrsto držane sisteme vjerovanja o "stvarnom svijetu". Prema mojem ličnom iskustvu, nikakve biljke ili kemikalije, niti bilo koji drugi događaj, ne može izazvati u nama takvo snažno uzbuđenje – u tijelu, umu i duhu – kao iskustvo sa sinhronicitetom. Čim se dogodi, stvarno je. I zbiva se u onome famoznom Sada. I čudesno je. Sve kao da iskri. Stvarnost se kristalizira u skriveni red koji ne bi smio – ne može – postojati. A ipak postoji. Svijet kojega ste tako nehajno uzimali zdravo za gotovo sada je tek sjena pusta – sjena skrivene, veličanstvene Istine koju se možda nikada ne biste usudili dokučiti.

Kod mene je započelo sa kronološkim paradigmama: kad bih bacio pogled na sat, bilo je 11:11, 12:12, 3:33, 5:55. Jedan od tih obrazaca znao sam viđati i u drugim slučajevima, kad bih se, recimo, probudio iz nekog vrlo intenzivnog sna i pogledao na sat. Ponavljajuće brojke viđao sam i na ručnim satovima, televizijskim ekranima, semaforima sa sportskim rezultatima i na registarskim tablicama vozila.
Sinhronicitet može zauzeti mnoge forme, jer danas su to mnogo jasniji doživljaji, primjerice jučer, čujem posredstvom jedne knjige po prvi puta za izvjesnog autora, O. S. - krenem i na intenet potražiti da li šta ima o njemu, dok istodobno, na TV-u ide naučna emisija koju sam prekjučer skinuo sa "youtube", gledam je preko prijenosnog hard diska, a predavač V. J. samo uzgred, jer to nije bila tema emisije, spomene jednog poznatog ... a to upravo biješe O. S. o kojem trenutno saznajem na zaslonu računala. I tako dalje, još mnogo "bizarnijih" primjera ... kao što su primjerice moji "lucidni snovi", ali o tome drugom prilikom.

Kada pristupite svom višem Ja, sinhronicitet se može i dekodirati: to znači da jednom kad odlučite da ćete određeni događaj ili simbol smatrati značajnim, na taj vam način mogu biti prenašane poruke. Mnogim ljudima počinje se pojavljivati neki njihov omiljeni broj, na raznoraznim mjestima, naizgled slučajno. Drugi mogu izabrati da će svojom porukom smatrati novčić na tlu. Ili možete odlučiti da uzmete knjigu, naročito nekog inspirativnog naslova, te da opustite svoj um koliko god možete, postavite pitanje i zatim otvorite knjigu na određenoj stranici i pročitate odgovor. Tako se mogu pojaviti i živa stvorenja simbolične važnosti – kao onaj Jungov primjer sa skarabejom (posjetu skarabeja svome uredu dr. Jung je opisao kao događaj kakav se zbiva samo jednom u životu), ili šamanski "totemi" kao što su sokol, sova, jelen ili kojot. Možete osjetiti naglu navalu energije u određeni dio tijela, kao što je abdomen, srce ili unutrašnjost glave. Možete čuti zvonjavu u vašem lijevom ili desnom uhu. Također možete osjetiti iznenadnu, probadajuću bol u nekom dijelu tijela – kao da vas je netko upiknuo iglom – kada tomu nema vidljiva uzroka.

Psihoanalitičari koji slijede rad dr. Junga nazivaju to „tamnom noći duše”. Kada prolazimo kroz takvo iskustvo, to nam se čini kao kraj svijeta, ali možemo naučiti da ga promatramo kao tek jedan dio mnogo većeg niza zbivanja u našem vlastitom razvoju Svjesni svemir je prosudio da ste sada spremni da znate tko i što doista jeste.
Mogli biste se iznenaditi brzinom kojem će se sinhroniciteti početi javljati. To je onaj trenutak kada se, kao što Jung reče, počinjete duhovno buditi te bivate uvedeni u širu viziju Univerzuma.
Koncept onoga "Ja" vrlo je ličan i vrlo dragocjen. Kada vam se počne javljati sinhronicitet, tada se morate zapitati: "Tko to čini?" Jeste li to vi, na nekoj razini koje niste svjesni? Imate li "više Jastvo" koje koordinira prividno nasumičnim događajima koji se zbivaju u vašem životu, iza scene?

Što ako je krajnja svrha života da uvidimo kako smo svi mi jedno – savršeni odrazi tog jednog, golemog identiteta? Što ako je sve u univerzumu svjesno i živo, u različitoj mjeri – čak i najobičniji plin, prašina i kamenje međuzvjezdanog prostora? Što ako osnovni zakoni kvantne mehanike stvaraju DNK i biološki život – a ljudsko je obličje posve uobičajeno širom univerzuma?

Što ako svi mi doživljavamo namjerno nametnutu amneziju u vezi našeg najdubljeg, istinskog identiteta – no koja sve više iščezava kako se sve više razvijamo? Bi li blagost, ljubaznost, strpljivost, ljubav, prihvaćanje i opraštanje mogli biti ključevi koji nas dovode do najveće harmonije s našim pravim identitetom? Da li nam ovaj svjesni svemir šalje poruke, putem sinhroniciteta – bizarnih događaja koje većina ljudi odbacuje kao slučajnosti – dok nam nastoji pomoći da realiziramo naš najviši razvojni potencijal? Bi li bilo moguće poslužiti se ključevima znanosti da otključamo te velike misterije – i dokažemo, van svake opravdane sumnje, da one doista postoje? Sinhronicitet vas prisiljava da postavljate bolna pitanja. Otvara vas prema mogućnosti da svjetonazor artikuliran od strane većine znanstvenika jest uglavnom, ako ne i sasvim, pogrešan i da živimo u jednoj široj duhovnoj stvarnosti koju trenutno jedva da razumijemo. Naša naslabija točka, kao civilizacije, mogla bi biti naša nesposobnost da prihvatimo tu širu stvarnost, u kojoj bi ljudski život mogao biti kvantan.

Powered by blog.rs